[You must be registered and logged in to see this link.]


[You must be registered and logged in to see this image.]


بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

Braćo i sestre u islamu! Danas 10. safera 1432.H., 14. januara 2011. godine, hutbu sam naslovio sa Dunjaluk – privremena kuća. Ovaj svijet je braćo i sestre nazvan dunjalukom zbog njegove kratkoće, prolaznosti, varljivosti i blizine - dunuvva.

Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio čovjeka i učinio ga
namjesnikom (halifom) na Zemlji, gdje mu je sve potčinio i kroz Objavu
odredio pravila njegova življenja. On mu je odredio vijek na ovom
prolaznom svijetu, kako bi ga iskušao i time mu odredio ahiretski
položaj, Svojom, subhanehu ve te’ala, milošću, a ne čovjekovom zaslugom,
jer se vječnost ne može nikako zaslužiti u kratkom dunjalučkom životu. O
tome Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u 2. ajetu Sure El-Mulk:

الَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ

Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati; On je Silni i Onaj koji prašta!

Allah, dželle še’nuhu, je u ovom ajetu prvo spomenuo smrt i
dao joj prioritet nad životom, jer je smrt tj. život poslije nje cilj, a
život na dunjaluku je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja.

Allah, subhanehu ve te’ala, nas podučava u 24. i 25. ajetu Sure Junus, šta je to dunjaluk:

إِنَّمَا مَثَلُ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا كَمَاء أَنزَلْنَاهُ مِنَ السَّمَاءفَاخْتَلَطَ بِهِ نَبَاتُ الأَرْضِ مِمَّا يَأْكُلُ النَّاسُوَالأَنْعَامُ حَتَّىَ إِذَا أَخَذَتِ الأَرْضُ زُخْرُفَهَا وَازَّيَّنَتْوَظَنَّ أَهْلُهَا أَنَّهُمْ قَادِرُونَ عَلَيْهَا أَتَاهَا أَمْرُنَالَيْلاً أَوْ نَهَارًا فَجَعَلْنَاهَا حَصِيدًا كَأَن لَّمْ تَغْنَبِالأَمْسِ كَذَلِكَ نُفَصِّلُ الآيَاتِ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ(24)وَاللَّهُ يَدْعُو إِلَى دَارِ السَّلامِ وَيَهْدِي مَن يَشَاء إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ(25)

Život na ovom svijetu je sličan bilju
zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa,
kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i
okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari, dođe
naredba Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije
ni bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da
razmisli.(24) Allah poziva u Kuću mira i ukazuje na pravi put onome kome On hoće.(25)

Iz ovih ajeta čovjek treba da shvati da je ovaj svijet
prolazan kao i rast biljaka, a da je naš ovozemaljski život kao kiša,
koja natapa zemlju i čini je plodnom, ali kada sve nabuja i kada čovjek
pomisli da je to sve njegovo, Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom
svega toga nestane. Ahiretska kuća, koju Allah, subhanehu ve te'ala,
naziva „Kućom mira“, je pripremljena za one koji su na pravom putu i
koji se samo Njega boje i nadaju Njegovoj nagradi.

Allah, dželle še’nuhu, je ljudima podario veliki broj
blagodati, koje mi obični smrtnici, korisnici istih ne znamo ni
pobrojati, o čemu govori 18. ajet Sure En-Nahl:

وَإِن تَعُدُّواْ نِعْمَةَ اللَّهِ لاَ تُحْصُوهَا

Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.

Koliko je braćo i sestre tih Allahovih, subhanehu ve
te’ala, blagodati, kojih ponekad nismo ni svjesni, kao što su: život,
iman, zdravlje, pamet, sluh, vid, fizička snaga, potomstvo, zrak, voda,
drveće, hrana, gorivo, mir... Sve blagodati koje su nam date su
iskušenje za nas i ispit kako se ne bismo zavarali i uzoholili.

Zato, uvažena braćo i sestre, preispitajmo svoj odnos prema
ovom svijetu i ne dozvolimo da nam njegove ljepote i ukrasi budu cilj,
nego sredstvo kojim ćemo lakše i jednostavnije dokučiti vječni uspjeh i
sreću!

Vjernik ne smije zapostavi dunjaluk i odreći se
materijalnih dobara, zbog Ahireta, jer nam je dunjaluk potreban i kao
sredstvo do Ahireta i on mora imati za cilj da pokornost Allahu, dželle
še’nuhu, bude ispred dunjalučkih interesa.Musliman od
dunjaluka neće uzeti ništa drugo osim onoga što je halal i neće raditi
ništa sem halal poslova i sav dunjaluk će iskoristiti za sticanje
Allahovog, subhanehu ve te’ala, zadovoljstva. Dunjaluk treba da bude
sredstvo, a Ahiret cilj koji zaslužuje da čovjek zbog njega žrtvuje
svoje vrijeme i uloži maksimum napora i materijalnih dobara, sa kojima
ga je Njegov Gospodar počastio.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim:

عَنِ الْمُسْتَوْرِدِ بْنِ شِدَادَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ:مَا الدُّنْيَا فِي الْآخِرَةِ إِلَّا مِثْلُ مَا يَجْعَلُ أَحُدُكُمْ إِصْبَعَهُ فِي الْيَمِّ، فَلْيَنْظُرْ بِمَ يَرْجِعُ (مسلم)

Prenosi El-Mustevrid bin Šidad, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dunjaluk u odnosu na Ahiret je kao da neko od vas stavi prst u more, pa neka vidi šta je dobio!“ (Muslim)

U drugoj predaji koju bilježi imam Hakim stoji:

عَنْ عَبْدِ اللَّهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَلاَ يَزْدَادُ النَّاسُ عَلَى الدُّنْيَا إِلَّا حِرْصًا، وَلَا يَزْدَادُونَ مِنَ اللهِ إِلَّا بُعْدًا (حاكم)

Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primakao se Sudnji dan, a ljudi povećavaju žudnju za dunjalukom i tako se od Allaha samo udaljavaju!“ (Hakim)

Emevijski halifa Abdul-Aziz ibn Mervan na smrti je naredio
da mu donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu
donijeli ćefine i stavili ih pred njega, rekao je: "Subhanallah (Slava Allahu), jelimogućedaoddunjalukaisilnogbogatstvakojesamposjedovaonećuponijetiništaosimovatri čaršafaukoja ćezamotitimojetijelo?!" A onda je tužno uzdahnuo i dodao: "Dunjaluče,
uistinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u
pravu malenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka.
Zaista su ljudi obmanuti tobom."

Jedan učenjak je rekao: "Ovaj život je kao
san, pa kad se probudiš tek tada shvatiš da si sanjao. Tako je i sa
smrću, kad čovjek umre, tek tada mnogi shvate da je ovudunjalučki život
prolazan i trenutan i da je u odnosu na onaj svijet (Ahiret) kao san na
dunjaluku.”

Behlul, osobenjak s kojim su se na dvorcima halifa zbijale
šale, često je posjećivao mezarja i govorio bi: “Ovi ljudi (mrtvi) su
dobri prijatelji! Oni ne zabadaju jedni drugima nož u leđa.” Jednoga
dana, sjedio je Behlul u jednom kraju mezarja, držeći u ruci dug štap,
kojim je mjerio lobanje, razbacane oko njega. Halifa Harun Er-Rešid, je
prolazeći pored mezarja upitao Behlula: "Šta to radiš, Behlule?” Reče
Behlul: “Ma, ništa posebno. Pokušavam otkriti, pripadaju li ove lobanje
kraljevima ili prosjacima. Sve su mi iste.” “A što će ti taj štap?”,
upita halifa ponovno. “Ma, mjerim zemlju”, opet će Behlul. “Mjeriš
zemlju? Pa šta si otkrio?”, našali se Harun Er-Rešid. “Ista je i
jednaka, vladaru. Tri pedlja za mene, unatoč mome siromaštvu i tri
pedlja za tebe, unatoč tvojoj raskoši i bogatstvu!”

Na ovom svijetu čovjek radi i dobro i zlo, a ne polaže
račun, ali će ga zato na budućem svijetu polagati, bez mogućnosti da se
dodatno angažuje, što bi mu koristilo kod konačnog obračuna!

Pa zašto onda, braćo i sestre ljudi zbog prolaznog i
varljivog dunjaluka gube vječnost, zašto daju prednost onome što je
prolazno u odnosu na ono što je trajno i zašto ne razmišljaju o tome šta
su pripremili za Dan polaganja računa?

Braćo i sestre, budimo od onih koji se trude da postignu
vječnu sreću na Ahiretu, a od dunjaluka uzimaju samo onoliko koliko im
je neophodno i od onih koji se natječu u dobru i prolaznom i varljivom
životu ne daju prednost nad vječnošću!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa
onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih kojima je Ahiret draži
od dunjaluka, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim
pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u
džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 10. safer 1432. H. Hutba: Džamija"Kralj Fahd"

14. januar 2011. god. Nezim Halilović Muderris

وَالسَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ وَبَرَكَاتُهُ!